Varalicar.com

Fish ID – Vječna dilema

Da li postoji odgovor na to kako konfigurirati fishfinder; sa uključenim simbolima ribe ili ne? Ako se uključi “Fish ID” na svom elektroničkom ljubimcu, da li će se imati pogrešno interpretirani odrazi od strane software-a fishfindera ili je sve ovo “vječna misterija”?

Na brodovima ribolovaca veoma je teško pronaći onoga koji nema fishfinder. Bilo da se radi o sportskom ili profesionalnom ribolovcu, veoma je rijetko ne opaziti ovaj uređaj na brodu. Najviše zastupani proizvođači su oni koji u svojoj paleti nude i fishfindere nižih cijena pa se tako često mogu sresti uređaji marki Lowrance, Humminbird, Navman, Eagle, Garmin, Raymarine/Apelco…

Fishfinderi ove klase u principu odlikuju se jednostavnošću uporabe što je recimo kod profesionalnih uređaja drugačije postavljeno. Kod profesionalnih uređaja je bit u brzini odabira neke funkcije, stoga je bitno da svaka funkcija bude “pronađena” sa što manje pritisaka tipki. Ovo opet vodi na veći broj tipki na tipkovnici. Međutim, ovo je napravljeno zbog toga što proizvođač profesionalnog uređaja podrazumijeva da će profesionalni korisnik “do srži” upoznati svoj uređaj, dok nije tako kod sportskih i rekreacijskih ribolovaca. Kod uređaja namijenjenih njima, redovito se može susresti manji broj tipki, dok funkcija uređaja ima jednak broj kao i kod profesionalnog uređaja, a ponekad čak i više. Stoga su ove funkcije nekako prigodno i logikom složene u izbornicima ovih uređaja. Sve ovo je napravljeno zbog potrebe za što većom jednostavnosti. Zbog toga su kod ovih fishfindera mnoge bitne funkcije rada automatizirane (osjetljivost/pojačanje, TVG, skala dubine, filtriranje…). Proizvod potrebe za jednostavnim, jest i funkcija crtanja simbola ribe ili popularno nazvana “Fish-ID”. Moguće je primijetiti da svi mali fishfinderi osim manjih ekrana, manjih izlaznih snaga odnosno sveukupno skromnijih analognih karakteristika (ako se uspoređuju sa profesionalnim uređajima ove vrste) imaju i funkciju identifikacije ribe na popisu svojih mogućnosti – “Fish ID” funkciju. Ovu funkciju se može pronaći čak i na nekim skupljim fishfinderima jer ipak postaje sve popularnija zbog toga što je broj sportskih i rekreacijskih ribolovaca u konstantnom porastu, a među njima ima i onih koji mogu za svog novog ljubimca odvojiti i više novca. Pošto ova skupina ribolovaca ipak ne koristi fishfinder svaki dan kao neki profesionalni ribar traži se fishfinder koji može pronaći ribu i to prikazati što jednostavnije na ekranu. Zbog ovoga je još prije 25 godina uvedena funkcija identifikacije ribe odnosno popularno nazvana “Fish ID” koja se po prvi put mogla naći kod poznatog američkog proizvođača fishfindera imena Humminbird iz Alabame. Ubrzo nakon toga niz američkih proizvođača malih fishfindera (Bottomline, Vexilar, Lowrance, Eagle) uvode ovu funkciju u svoje uređaje. Nakon takvog “procvata” ove funkcije, ona se uvodi i kod europskih i japanskih proizvođača.

Kod gotovo svih fishfindera koji imaju na raspolaganju odabir “Fish ID” funkcije moguće je ovu funkciju uključiti ili isključiti, što ukratko znači da korisnik može odabrati da li želi ili ne želi “ribice” na ekranu. Nadalje, ova funkcija crta tri veličine ribe, te se iznad riblje ikone može vidjeti i relativna dubina na kojoj je riba detektirana. Kako izgleda prikaz simbola ribe na primjerice ekranu fishfindera marke “Navman” model 4430 je prikazano na slici dolje.

Kod fishfindera sa dvije zrake odnosno snopa software fishfindera može znati u kojoj je zraci pojedina riba detektirana. Znači da može “u grubo” odrediti lokaciju ribe. Neki fishfinderi u boji ovo predstavljaju različitim bojama. Ovisno o karakteristikama povratnog signala riblja ikona se obično crta u tri veličine, dok se kod nekih proizvođača primjerice riblja ikona crta narančastom bojom ukoliko je riba detektirana u užem snopu, a plavom bojom ukoliko je detektirana u širem snopu. Bitno je znati da nemaju svi fishfinderi ovakvo predstavljanje gdje se može saznati o “gruboj” relativnoj lokaciji ribe u odnosu na brod. Kod nekih se mora podijeliti ekran na prikaz od dvije frekvencije posebno te na taj način utvrditi relativan položaj otkrivene ribe.

LEGENDA: Humminbird kod svojih kolor proizvoda ribu detektiranu u užoj zraci predstavlja narančastom bojom, a ribu u širokoj zraci plavom.

 

Kod nekih monokromatskih fishfindera crni simboli predstavljaju ribu u užem snopu, a prazni simboli ribu detektiranu u širem snopu. Kako to primjerice izvodi Humminbird fishfinder vidi se na slici dolje.

Ovakvo predstavljanje sa uključenom funkcijom identifikacije ribe se može nazvati i “hibridnim”. Naime, lako je primijetiti da se crtaju simboli i bumeranzi odjednom u svrhu pružanja što detaljnijih informacija o detektiranim odrazima. Naravno, bitno je znati i da ima fishfindera koji uopće nemaju funkciju crtanja ribe stoga ukoliko je netko želi mora pitati prodavatelja da li je ova funkcija uopće dostupna na željenom proizvodu.

Mnoge korisnike interesira na koji način radi ova funkcija. Kod mnogih korisnika uvijek su aktivne polemike o tome da li treba ovu funkciju držati uključenom ili isključenom. Da li se u ovoj funkciji napredovalo zadnjih godina? Mogu se čuti različita mišljenja. Mnogi korisnici fishfindera znaju da imaju tri veličine simbola ribe te isto znaju da se simbol ribe crta na bazi jakosti “echa” odnosno povratnog signala. Mnogi korisnici vjeruju ovoj funkciji, a mnogi opet ne. U ovom članku pokušat će se malo približiti ova funkcija fishfindera koja je ipak veoma popularna.

Danas, kod fishfindera koji su mnogo napredniji nego oni od prije 5 ili više godina moguće je ovu funkciju i isključiti. Zbog puno veće rezolucije ekrana nego prije, zbog snažnijih procesorskih krugova, zbog većih frekvencija ponavljanja kad je Fish ID funkcija isključena na ekranu se pojavljuju pravilne i/ili nepravilne poluelipse odnosno kako se mnogo puta znaju nazvati “bumeranzi”. Ovaj način prikaza mnogo puta se u originalu naziva “Fish Arch” ili “Tru Arch”.

Mnogi korisnici misle da se “bumeranzi” koriste jednostavno umjesto simbola ribe. To nije točno i od ovoga će se početi u ovom članku. Znači, počet će se od situacije kad “Fish ID” ne radi odnosno kad nije uključen.

Kako nastaje bumerang?

Kada je Fish ID funkcija isključena uređaj crta bumerange umjesto ribljih simbola kada otkrije podvodni objekt. Na simulacijama često se mogu vidjeti ovi bumeranzi iako će se oni malo teže vidjeti u realnom radu, odnosno vidjet će se ali neće biti toliko pravilni. Prvo se mora spoznati kako oni uopće nastaju. Ako promotrimo sliku dolje vidjet će se spomenute poluelipse na ekranima nekih poznatijih proizvođača fishfindera.

Ikone ovih oblika nastaju zbog geometrije zrake fishfindera. Kako riba prolazi kroz snop (ili zraku) udaljenosti “D” mijenjaju svoju veličinu, te sa slike nije teško zaključiti da je rezultanta ovog “prolaza” poluelipsa ili popularno nazvano “bumerang”. Znači na rubovima snopa udaljenost od ribe do sonde je najveća, a u samoj središnjoj okomitoj osi je najmanja. Kako se brzina slike fishfindera (može se reći i brzina obnavljanja slike) može mijenjati, nije teško zaključiti o tome da se i ovu brzinu treba prilagoditi ovisno o situaciji za dobiti pravilan “arch”. Kako ovo prilagoditi može se vidjeti na slici dalje.

Slika prikazuje odraze frekvencije 200 KHz širine snopa od 20° @ -10 dB kad se brod kreće sa minimalnom brzinom pomicanja slike fishfindera

Slika prikazuje odraze 83 KHz širine snopa od 60° @ -10 dB kad se brod kreće sa minimalnom brzinom pomicanja slike fishfindera.

Slika prikazuje odraze frekvencije 200 KHz širine snopa od 20° @ -10 dB kad se brod kreće sa maksimalnom brzinom pomicanja slike fishfindera

 

Slika prikazuje odraze 83 KHz širine snopa od 60° @ -10 dB kad se brod kreće sa maksimalnom brzinom pomicanja slike fishfindera.

Iz svega izloženog lako je zaključiti da je za dobiti pravilan izgled poluelipse (bumeranga) potrebno kretanje. Kretanje ribe, kretanje broda i kretanje slike na fishfinderu. Sve ovo se mora pogoditi za dobiti pravilne poluelipse. Ili brod može stajati, a riba prolaziti kroz snop, ili se brod može kretati, a riba stajati na istoj poziciji…..

Nadalje, potrebno je u mnogim slučajevima pravilno namjestiti pojačanje, skalu dubine, brzinu slike, vlastitu brzinu i sve ovo namjestiti u skladu sa trenutnom dubinom.

Kada bi se sve ovo pogodilo dobili bismo nešto ovako za širi snop od 83 KHz:

ili za uži snop:

a u pincipu ukoliko je to moguće najbolje koristiti obje frekvencije odjednom u “mix” načinu jer se onda dobije ovo:

Čitatelj mora imati na umu da se i riba i brod mogu kretati i to čak veoma sličnom brzinom. U tom slučaju dobiti bumerang na ekranu je praktički nemoguće, osim toga može se reći da je teško dobiti bumerang i za vrijeme veće aktivnosti vjetra odnosno valova.

Također se može zaključiti da će se bumerang prije formirati na ekranu u radu sa širim snopovima. Na simetriju samog bumeranga utječe i radni kut sonde. Ponekad se pri instalacijama sonde fishfindera na krmeno zrcalo namješta radni kut sonde u svrhu što boljih performansi pri većim brzinama broda. Zbog određenog radnog kuta sonde (kut u smjeru naprijed-nazad) moguće je da bumeranzi ne mogu biti simetrični.

Tru Arch ili Fish Arch ili bumeranzi kako hoćete su proizvodi rednih podataka fishfindera te oni nastaju kao što je već prije navedeno zbog geometrije zrake fishfindera te ih uređaj crta kada je Fish-ID isključena te oni ne zamjenjuju simbole ribe!

Iz svega ovoga može se pretpostaviti koje sve “zamke” krije ova tehnika prezentacije. Nadalje, sami izgled bumeranga pri pravilnoj instalaciji i podvodnoj situaciji mora biti najdeblji na svojoj sredini zbog toga što je u tom dijelu signal odraza najveće amplitude. Nadalje, suprotno popularnom mišljenju, iz svega izloženog može se zaključiti da sama veličina bumeranga ne predstavlja proporcionalno i veličinu ribe! Sada kad je ukratko izneseno kako nastaju ovi tipovi odraza može se pozabaviti sa ikonama ribe odnosno sa Fish ID funkcijom.

Funkcija identifikacije ribe – Fish ID

“Fish ID” je software-ska funkcija koju je na globalno tržište prvi uveo poznati američki proizvođač Humminbird. Radi se o funkciji koja crta ikone ribe na ekranu fishfindera.

Kod nas se “Fish ID” funkcija prevodi kao “Funkcija identifikacije ribe”. Stvarno veoma sažeto, može se izjaviti da se radi se o funkciji koja crta simbole ribe u tri veličine ovisno o jakosti odnosno amplitudi odraza i njegovom trajanju. Uglavnom, sa uključivanjem ove funkcije, korisnik prepušta naprednom software-u uređaja odluku o tome da li je nešto riba ili ne. Kao prvo, moramo upozoriti da crtanje ribe nije nasumice, te da se uključivanjem Fish-ID funkcije uključuje i vrlo kompleksna software-ska analiza odraza. Ova funkcija se konstantno usavršava kod nekih proizvođača. Neki proizvođači u razvoj Fish-ID funkcije ulažu velike napore. Primjerice, poznati su neki proizvođači fishfindera koji imaju vlastite ribnjake gdje se nalaze ribe različitih veličina i vrsta. Ribe se u mnogim procesima razvoja softwarea za analizu odraza i detekciju ribe zrače i skupljaju se rezultati mnogih eksperimenata. Ribnjaci i eksperimenti vrše se u slatkoj i slanoj vodi. Naime, u današnje vrijeme gotovo svaki fishfindera ima mogućnost odabira za rad u morskoj ili rad u slatkoj vodi. Obično se na engleskom u softwareu uređaja može pronaći stavka “Water type”. Kod uređaja sa prevedenim softwareom na hrvatski jezik pronaći će se stavka “Tip (ili vrsta) vode”. Čitatelj mora znati da ozbiljan proizvođač fishfindera mijenja algoritam određivanja veličine ribe odnosno riblje ikone na ekranu u ovisnosti o odabranom tipu vode, jer to nije i ne može biti ista stvar. Ovom tvrdnjom želi se skrenuti pozornost čitatelju, a vjerojatno i korisniku fishfindera na odabir ove stavke koja se u modernijim fishfinderima redovito nalazi. Ukratko, ako korisnik ostavi u softwareu uređaja slatku vodu, a koristi fishfinder na moru, točnost određivanja veličine ribe će biti narušena!

Sama točnost  Fish-ID funkcije povezana je sa nizom općenitih mana echosoundera odnosno fishfindera i sa nizom ispravnih (ili neispravnih) postavki korisnika. Mnoge netočnosti može proizvesti i nekvalitetna instalacija sonde fishfindera. Danas se pak dosta toga pokušava riješiti sa brzom obradom digitaliziranog signala (DSP), ali pitanje je koliko je moguće riješiti pouzdano i točno otkrivanje same ribe. DSP-om su riješeni primjerice pojava površinskog sloja, reduciranje nultog impulsa i njegovo potiskivanje, jednostavnija i točnija automatika rada, ali ne i točna detekcija ribe. Mnogi korisnici se pitaju da li se uključivanjem Fish-ID funkcije dodatno opterećuje procesor fishfindera? Odgovor na ovo pitanje jest – da, opterećuje se, ali u tolikoj mjeri da je to nemoguće osjetiti.

Na ekranu fishfindera nekih proizvođača moguće je vidjeti i bumerange i simbole ribe odjednom, baš zbog smanjenja mogućnosti pogreške pri detekciji, te se ovo za sada čini kompromisnim ali i optimalnim rješenjem. Naime mana ovoga prikaza jest da ukoliko se pojavi puno detektirane ribe na ekranu uređaja, sam ekran će biti pun simbola ribe, ispisa dubine pojedinog simbola (ribe), bumeranga ali i lažnih odraza koji uvijek postoje. Sve “ovo” će se zajedno početi preklapati jedan preko drugoga u nedostatku mjesta na ekranu. U ovoj situaciji teže je odrediti “što je stvarno dolje”. Kako su ove situacije ipak rijetko pojavljuju ovo se za sada pokazalo najboljim rješenjem.

Ulaziti u detalje o načinu procesiranja odraza fishfindera ili načinu rada fish ID funkcije ipak je nepotrebno, te bi nas to odvelo na mnogo ilustracija i mnogo teksta. Osim toga, za praćenje takve materije potrebna su i veća predznanja čitatelja. Dovoljno je spomenuti da postoji jedna metoda, odnosno algoritam, o tome kako i što je simbol ribe na ekranu, a što ne. Objašnjenje takvog algoritma je odveć kompleksno i nije predmet ovog teksta.  Taj algoritam jest utvrđen prije više od 15 godina i primjenjuju ga mnogi proizvođači fishfindera i danas. Ovaj algoritam se u mnogim stručnim krugovima ljudi i inženjera koji rade u razvoju software fishfindera i naziva standardnim ili klasičnim Fish ID algoritmom. Klasičnu metodu koriste mnogi proizvođači. Prije četiri godine pojavila se i jedna nova i mnogo bolja te se primjenjuje u nekim fishfinderima.

Utvrditi da li je nešto riba ili ne nije lak posao za fishfinder, a tome je potrebno pridodati veličinu ribe gdje su mogućnosti greške još veće.

Kako se vidi iz slike ni razlika odraza između ribe i “lebdeće” trave nije baš velika. Ovakve signale odraza analizira mikroprocesorski krug fishfindera. On jest taj koji mora vidjeti ono što je ljuskom oku virtualno nemoguće vidjeti. Danas, uz pravi software, veoma brze i pravilne konverzije signala, brze memorijske krugove moguće je da procesor “vidi” male i kratke promjene u signalu odraza što ljudsko oko ne bi moglo utvrditi.

Radi jednostavnosti u razmatranje je uzet jedan snop odnosno “single beam” zračenje sa jednom zrakom. Vidimo da se radi o istoj ribi (veličina i vrsta; kao recimo da su blizanci) na istoj dubini. Jedna je detektirana točno u osi snopa dok je druga detektirana na rubu konusnog područja pokrivanja fishfindera odnosno echosoundera. Riba u osi uzrokovat će u prijamniku fishfindera puno veći odraz nego riba na rubu. Ovo je praktički nerješivo ukoliko se koristi samo jedna zraka (snop) jer nije moguće znati točnu poziciju ribe u snopu. Postoji fishfinder koji je i ovome “stao na kraj” ali je veoma, veoma skup i koristi drugačije tehnike detekcije, odnosno drugačija zračenja. Dakle, i sam software fishfindera bit će “prevaren” jer će u startu dobiti krive podatke sa izvora, a to je amplituda koja se stvara putem sonde i potiče od odraza. Iskusni korisnik fishfindera (pogotovo multibeam fishfindera) može otkriti “prijevaru”, ali ni to već nije predmet ovog teksta. Ovo je jedna od mana fishfindera/echosoundera i kod jeftinije robe traži se veći stupanj znanja korisnika da bi mogao stati ovome na kraj. Nadalje, ako korisnik, za određenu situaciju, “naloži” previše pojačanja, odabere krivi tip vode ili krivu brzinu prostiranja, krivo postavi TVG krivulju odnosno krivo postavi vrijednost površinskog sloja i još mnoge druge parametre moguće je da dođe do greške u crtanju simbola ribe na ekranu fishfindera. Želimo samo naglasiti da je uvijek moguće da software fishfindera pogriješi, ali iskusni korisnik mora otkriti ovu grešku. Primjerice Humminbird u svojim multibeam konfiguracijama pokušava otkriti određenu ribu (u principu pokušava otkriti što nije riba) komparacijom odraza (rednih piksela) iz svih raspoloživih snopova. Nadalje, iz izloženog se može zaključiti da je recimo fishfinder sa jednom zrakom najnetočniji jer nema sa čime uspoređivati. Ovo opet nije baš tako zbog toga što single-beam fishfinderi redovito imaju kut pokrivanja oko 20 – tak stupnjeva što uveliko smanjuje mogućnost pogreške naspram 45 do čak 120 stupnjeva gdje su ove greške više moguće. Kod nekih proizvođača fishfindera primjerice američkog Lowrance-a kako sada trenutno stvari stoje nema komparacije u multibeam zračenjima te korisnik mora sam komparirati. Bilo kako stvari stoje, mogućnost pogreške je manja nego prije, ali još uvijek postoji.

Mnogi ljudi se opet pitaju o tome koliku stvarnu veličinu same ribe predstavlja simbol male/srednje/velike ribe na ekranu. Na ovo pitanje je veoma teško dati odgovor jer se ne zna gdje se fishfinder primjenjuje. Isto tako, ako se krene od razmišljanja da fishfinder lakše detektira ribu koja ima zračni mjehur u svrhu kompenzacije tlaka mora se znati je veličina samog zračnog mjehura ovisna o trenutnoj dubini, a sam zračni mjehur i njegova veličina je posebna priča za svaku pojedinu vrstu ribe. Čitatelj treba znati da je detekcija ribe koja ima zračni mjehur ovisna i o trenutno raspoloživoj radnoj frekvenciji fishfindera. Fishfinder koji radi na 50 KHz neće moći otkriti neke podvodne ciljeve kao onaj koji radi na 200 KHz, a ovaj opet neće otkriti još sitnije podvodne objekte (ili ribe) koje će detektirati fishfinder koji radi primjerice na 455 KHz. Ovo je zbog toga što će se ultrazvuk prije reflektirati od nečega što je veće od njega samog. Veličina ultrazvučnog vala naziva se valnom duljinom koja je opet u veoma uskoj vezi odnosno obrnuto proporcionalna frekvenciji. Ovo znači da što je frekvencija viša, valna duljina je manja. Iz ovoga proizlazi da se reflektirani val (echo) prije odbija od manjih zračnih mjehura (riba manje veličine) što je frekvencija viša. U raznim uputama za fishfindere može pronaći kako viša frekvencija osigurava detaljniju sliku i bolju razlučivost, ali isto tako može se pronaći i da više frekvencije imaju veće gušenje, stoga se u fishfinderima kombiniraju više i niže frekvencije.

Nadalje, ako se napomene da i sam korisnik fishfindera može krivo namjestiti osjetljivost prijamnika fishfindera te će se uslijed toga kompletni algoritam za određivanje veličine ribe pomaknuti. Primjerice, ako korisnik previše poveća osjetljivost vrlo je moguće da će inače detektirana mala riba postati srednja ili velika, tako da će se i srednja i mala i velika pokazati na ekranu kao velika! U suprotnom smjeru pri previše smanjenoj osjetljivosti može se dogoditi da se riba uopće ne prikaže ili se prikazuje samo kao mala iako se recimo radi o “većim komadima”. U nekakvom savršenom svijetu neki proizvođači su izjavljivali da je ikona male ribe aproksimacijski od 12,5cm pa na dolje, a da velika ikona predstavlja ribu od 60 cm na gore. Srednja ikona je naravno sve ono između. Međutim, ovo ne treba uzeti zdravo za gotovo, već samo za vrlo grubu orijentaciju.

Mnoge korisnike isto «muči» pitanje koliko dvije ribe (ili dva podvodna objekta) moraju biti udaljene jedna od druge da ih fishfinder prikaže kao dva simbola?

Na ovo pitanje je lakše odgovoriti jer ono i nema konkretne veze sa Fish ID funkcijom. Ovdje se radi o parametru koji se zove “razlučivanje podvodnih objekata”  ili kako se na engleskom naziva “target separation”. Različivanje podvodnih objekata je povezano sa nečim što se zove duljina impulsa. Ozbiljniji proizvođači će u svojim karakteristikama navesti ovaj parametar, dok neki neće. Uglavnom može se reći da neki bolji fishfinderi postiži ovu rezoluciju od 63,5mm. Znači dvije ribe udaljene više od 63,5mm bit će prikazane kao dva simbola.

Zaključak

Sada smo čini se došli do svrhe ovog članka. Da li funkciju crtanja simbola ribe držati uključenom ili isključenom? Ponekad se zna čuti da Fish ID funkciju treba isključiti, te da je ne treba koristiti, da je ona obična software-ska revija ili glupost.

Mi ne podržavamo u potpunosti ovu teoriju zbog toga što sa takvom izjavom se u principu izjavljuje da sam korisnik po rednim podacima odnosno crtežu rednih sonar podataka može bolje zaključiti što je riba, a što ne!?

Krivo! Treba biti veoma iskusan korisnik za ovakvu izjavu. Osim toga, postoje i iskusni korisnici koji ovu funkciju drže uvijek uključenom i onda sami odlučuju gdje je fishfinder pogriješio (ako je pogriješio). Sada je pitanje da kad se ova dva korisnika stave jedan do drugog koji će biti bolji odnosno točniji.

Mišljenja smo da je uporaba Fish ID funkcije čisto stvar osobnog iskustva. (odnosno kako kome što leži). Da li Fish ID novije generacije može nekakav podvodni objekt koji nije riba nacrtati kao ribu? Sigurno da može, ali isto tako može biti i fantastično precizan u nekim drugim situacijama. Za Vašu informaciju software fishfindera ne crta naslijepo sve što se nalazi između površine i dna kao ribu. Kako smo prije napomenuli simbol ribe generira se kroz program fishfindera. Tijekom godina neki proizvođači su povratnom vezom sa tržišta dobio informaciju da neki ribolovci nisu baš zadovoljni onim što im uređaji pokazuju. Neki korisnici su izjavljivali da im uređaj ne pokazuje dovoljno «ribljih» simbola, dok neki su spominjali da simbola ima previše na ekranu. Zbog toga se u nekim uređajima može namještati prag algoritma Fish ID funkcije! Ovo ukratko znači da korisnik na jedan način može utjecati na prikaz količine ribljih simbola na ekranu. Potrebno je znati da namještanje ove funkcije nema veze ukoliko nije uključena Fish ID funkcija. Izbornik sa ovom stavkom može se vidjeti na slici dolje.

Sa druge strane mnogo puta se moglo vidjeti da je korisnik koji ne koristi simbol ribe krivo interpretirao odraz izjavom o pojavi ribe dok se poslije nekog vremena zaključilo da to nije riba.

Dakle vjerujemo da kod nekih ustaljena teorija da je potrebno Fish ID isključiti jer mi (ljudi) smo sposobniji odlučiti što je riba, a što ne, nema osobitu podlogu i kao što smo prije naveli ne podupiremo baš ovu teoriju. Koliko se imalo prilike primijetiti tijekom više od 12 godina rada sa različitim fishfinderima, sa različitim korisnicima i na različitim lokacijama korisnici određuju prisutnost ribe u snopu/snopovima na bazi jakosti odraza. Poneki, većinom plivaričari skidaju boje fishfindera na ponekad samo četiri!? (zašto se onda radi fishfinder od 16, 32, 64 boje!?) Vjerujemo (a i imali smo se prilike uvjeriti) da tvrdnje o prisutnosti ribe budu pogrešne. Sud o tome da li je nešto riba ili ne jednostavno ne može biti točan na bazi onoga što se vidi na ekranu jer je glavni pokazatelj uglavnom svim korisnicima količina crvene boje i odrazu ukoliko se radi o fishfinderu u boji. Crvena boja može biti prisutna i u odrazu gusto raspoređene sitne ribe, podvodnih trava, bočate vode, gustih plaktonskih masa, gustog blata, jakih podvodnih struja, jakog termoklinog pojasa i još niza drugih objekata ili pojava. Potpuna analiza okom čovjeka koji pažljivo gleda zaslon fishfindera bolja je sa svim bojama jer pruža u principu više podataka, samo ih treba naučiti interpretirati. Zato je ponekad ovo sve bolje ostaviti Fish ID funkciji. Tako razmišljaju neki korisnici koji odluku o prisutnosti ribe prepuštaju mikroprocesoru, a ne svom oku i na kraju krajeva svom mozgu.

Sa druge strane što čovjekov mozak odnosno mi ljudi možemo, a procesor još uvijek ne jest činjenica da možemo uzeti u obzir mnoge okolne faktore koji utječu na uspješnost ribolova, a koji su opet mnogim procesorima mnogih (pa i svih) fishfindera nevidljivi.

Od nekih izravnih faktora spomenut  će se neke koje ljudi poučeni iskustvom rada sa svojom “spravom”  mogu uzeti u obzir primjerice su:  oblik samog odraza u zadanoj brzini slike (ne govorimo ovdje o “bumeranzima”), raspored boja u odrazu, jakost odraza prema bojama ili prema RTS analizi (ili prema A-scope analizi kako hoćete), sama dubina odraza, temperatura površine i njene promjene…..

Nadalje mnogi drugi faktori kao što su vrijeme, godišnje doba, doba dana (ili noći), količina kisika u vodi, termo pojasi, podvodna strujanja, praćenje kretanja atmosferskog tlaka, praćenje promjena vremenskih prilika, količina svijetlosti/boja mora, tip odnosno sastav dna i konfiguracija dna, aktivna mjesečeva mijena, iskustvena procjena o prisutnosti određene vrste ribe na našoj trenutnoj lokaciji uzimajući u obzir mnoge faktore….

Obzirom na sve ovo maloprije navedeno ljudi su u boljoj poziciji za određivanje prisutnosti ribe. Ovo je ono što čini nas ljude boljim od kompjutora. Ako bi se moglo programirati naš fishfinder sa svim ovim faktorima koji su nabrojeni, plus mnogi što ih i ne znamo, sposobnost točnosti određivanja prisutnosti ribe bi se sigurno povećala u nekom značajnijem postotku, ali sama činjenica da veoma brz procesor može analizirati na svoj način odraz veoma brzo kako ljudi ne mogu stavlja ga ispred nas, dok sam taj, veoma brz procesor, “zaboravlja” uzeti u obzir navedene i mnoge nenavedene faktore koje mi ljudi lako vidimo. (ponekad i ne znamo da ih vidimo)

Zašto onda ne bismo ujedinili snage za pronaći ribu?

Praktički, držite Fish ID uključenim, iskustva možemo tvrditi da počnete sa Fish ID uključenom. Kada fishfinder pokaze veću količinu simbola ribe isključite funkciju i pogledajte što se vidi bez simbola i to tada zapamtite odnosno pamtite svoja iskustva sa i bez Fish ID-a.. Nakon nekog vremena, vidjet ćete po vlastitom iskustvu što, kako i kada držati uključenim, moći ćete utvrditi eventualnu pogrešku mikroprocesora. Sa druge strane mikroprocesor samo “trpi i radi”. Svakom čovjeku je nemoguće gledati u ekran i konstantno mijenjati parametre po tipkovnici u nekom duljem vremenskom intervalu. Zbog toga postoji “Fish Alarm” da bi se skrenula pozornost korisniku da je uređaj otkrio ribu. Fish Alarm će raditi ukoliko je uključena funkcija crtanja ribe. U tom trenutku može se prići svom fishfinderu isključiti funkciju i pokušati analizirati sliku sa isključenom funkcijom. Kao mnogih se slika može potpuno zaustaviti u svrhu bolje inspekcije. Kod mnogih je pak ovu sliku moguće i snimiti na nekakav prazni mediji (SD,CF,MMC kartice). Osobito je bitno da se na zamrznutoj (zaustavljenoj) slici fishfindera može mijenjati pojačanje, skala dubine, zumirati, isključivati/uključivati softwareske filtre, čak možda i promijeniti način crtanja dna i pozadinu ekrana i što je osobito važno uključiti ili isključiti Fish ID funkciju. Sa ovakvim mogućnostima brže i točnije će se naučiti utvrditi koliko je Fish ID funkcija točna, ili pak za neke korisnike koliko je ona netočna. Kao što je prije rečeno “stvar osobnog iskustva” koje se može dobiti samo radom i željom, a jedino kao neka početna smjernica može poslužiti ovaj članak.

Varalicar.com se zahvaljuje Srđanu iz Splita na ovom izuzetno zanimljivom tekstu!