Varalicar.com

Varaličarenje bucova ultra light priborom

Ples na tankoj žici

Dva vrhunska lovca na bucove (bolene), Ivan Samardžić Blik iz Srbije i Marijan Jambrešić Maki iz Hrvatske, odgovaraju na deset pitanja o lovu ove grabljivice na ultralight pribor.

Zašto UL za jednu jaku i relativno krupnu grabljivicu?

Ivan: Zato što je bucov pre svega čist borac. Kad je prevaren, tj. zakačen udicom, nije mu osobenost traženje i zavlačenje u prepreke na dnu, nego se uglavnom bori sirovom snagom na otvorenoj vodi. To nam omugućava da i vrlo ozbiljne komade uspešno prizemljimo uz pomoć dobro ukomponovanog UL pribora, lepe količine strpljenja i uz nešto iskustva. Naravno, sve to uz poveliko uživanje!

Marijan: Zato što veličina riba koje prosječno lovim na ultralight pribor pružaju lijepu, dugu i neizvjesnu borbu sa takvim laganim kompletom, nasuprot štapova t.b. od 30 do 50 grama koje većina ovdašnjih ribolovaca koristi za bolena, njima se jednostavno ubije bilo kakva neizvjesnost; praktično bolena kilaša takvim priborom “surfaš” na obalu. Svi oni koji love bolena ili su ga nekada ulovili osjetili su da on nije prežestok borac. Onaj njegov prvi udarac kad pokupi varalicu je najkritičniji i ako smo dobro podesili kočnicu da tada pravovremeno prokliže odradili smo najveći dio posla, a sve dalje je rutina jer to nije riba koja se skriva te traži zaklone i prepreke u vodi, on je “vitez” koji se bori na otvorenom tako da to uveliko olakšava posao svakom lovcu na njega.

Prosečna težina bucova koje ciljano lovite na UL?

Ivan: Prosečna težina bucova koje lovim ovakvim priborom se relativno malo razlikuje od prosečne težine riba ulovljenih na jači, ozbiljniji pribor koji upotrebljavam samo na teškim terenima. Dakle, oko 1,5-3,5 kg.

Marijan: Prosječna težina ulovljenih bolena je između 1 i 2 kilograma i baš takvi ulovi čine otprilike 60% riba koje uspijem prevariti. Ostatatak su u pravilu manje ribe, a svakih 4-5 ribolova zalomi se jedan lijep ulov, pod čime podrazumijevam bolena preko 3 kg.

 

Gde najčešće pecate i kakva mesta birate kada lovite na UL?

Ivan: Bucova isključivo pecam na Velikoj Moravi. Mesta, naravno, moraju biti takva da omoguće uspešan ribolov na ovakav lagan pribor. Dakle, to su delovi reke sa relativno sporijim protokom, bez previše prepreka u vodi. Obično su to delovi na samom ulazu u vir ili duži i dublji šljunčani sprudovi.

Marijan: Bolena lovim isključivo na zagrebačkom dijelu Save, pa do dvadesetak kilometara nizvodno od Zagreba. Među savskim ribičima udomaćila se uzrečica “Sava je majka”, što je u slučaju većine riba istina, a gledajući populaciju i lov bolena stopostotna istina. U tim dijelovima rijeke ima ga mnogo, ali postoje pravila koja treba ispoštovati kad se ide ciljano na njega ultralightom. Obala mora biti blaga i pristupačna jer nam pribor ne dopušta nikakvo forsiranje i dizanje ili navlačenje ribe na obalu, već ju moramo prihvatiti i izvaditi iz vode rukom. Aktualna su sva mjesta gdje se miješa voda, prijelazi pliće u dublju vodu, mjesta gdje se mirnija voda spaja s maticom, preljevi, slapovi… Sva ona moraju biti bliže obali i u dometu UL pribora, jer njime ne možemo bacat tako daleko kao jačim.

 

Top period godine za ovakav lov?

Ivan: Na terenima na kojima lovim, definitivno jesen! Tada je na rekama dosta niži vodostaj nego u ostalom delu sezone, a samim tim su i gotovo sva bucovska mesta pogodna za ribolov uz korišćenje UL opreme. Osim toga, s jeseni se bucov sjati i aktivno traži hranu. Dakle, svi preduslovi za vrhunski ribolov su tu!

Marijan: Topli dio godine, od šestog do osmog mjeseca.

 

Koji pribor (štap i mašinica) koristite, a koji biste preporučili čitaocima kao dovoljno kvalitetan, cenovno povoljan i lako dostupan u vašoj zemlji?

Ivan: Štap Smith Interboron X 66MT 3-8 lb 3-10 g, mašinica Daiwa Steez 2508. Inače, nisam koristio mnogo UL štapova za ribolov bucova, ali od onoga što jesam, mislim da su St.Croixovi štapići iz serija Premier i Avid odličan izbor! Recimo, Avid AVS66LF2 (fast, 4-8 lb, tb. 1/16 – 1/4 oz) ili Avid AVS66ULF2 (fast, 2-6 lb, 1/32 – 3/16 oz). Mašinica je definitivno vrlo bitan deo UL opreme, pre svega zbog značaja kvalitetne kočnice. Dakle, može bilo koja, a da joj kočnica dobro radi.

Marijan: Štapovi? Svake godine zahtjevi su mi sve veći, pa sam tako i svake sezone nabavljao bolje štapiće, uvijek u uvjerenju da je baš to ono što trebam i da nema bolje. No uvijek se ispostavi da ipak ima! Prošlu sezonu odlovio sam sa Palms Egerija Native Erns -53 UL 2-6 g i malo “ozbiljnijim” Major Craft Go Emotion 3,5-10 g, kojeg koristim ponajprije za površince ili u situacijama kad trebam dosegnuti malo dalju poziciju. Nisam ništa mijenjao za ovu godinu, pa će to izgleda biti prvi komplet koji će odraditi dvije sezone. Ova oba dva štapa kupljena su u Japanu, jer u je hrvatskim dućanima izbor poprilično slab. Može se naći poneki pristupačniji štapić kao npr. Savagear Troutizimo ili Cormoran ULX , a kao najbolju kupnju po cijeni i kvaliteti izdvojio bi Dragonov Fishmaker, dok sve ostalo ovisi o tome da li će se netko od prodavača odlučiti uvesti po koji UL komad, pa se tako povremeno zna se naći po koji Shimano Diaflash ili nešto od Mavera ili Sproa.

Što se tiče rola situacija nije bolja; ja već dvije godine koristim Shimano Rarenijum C14 C3000, njena težine je samo 195 grama i to je trenutno najpovoljniji model koji se ovdje može nabaviti a da ne kvari balans kratkih i laganih UL štapića. Mogu poslužiti i neke druge cjenovno povoljnije mašinice, kao npr. Cormoran Magnesia ili Shimano Tehnium Mg, a za one koji ne traže “dlaku u jajetu” poslužit će bilo koja rola manje veličine.

 

Kolika je važnost kvalitetne strune u ovakvom ribolovu, koje brendove vi koristite i koje biste preporučili čitaocima?

Ivan: S obzirom na to da ovakvi štapovi nisu namenjeni težim varalicama, koje mogu izuzetno daleko da se zabace, vrlo bitan deo pribora u lovu bucova na UL pribor je struna! Samo tanka struna može dovoljno daleko da izbaci lagane terete. Tanka, meka a jaka pletenica je imperativ!

Ja koristim strune japanskih proizvođača Sunline i Varivas, nosivosti od 5 do 8 lb. One su nestvarno tanke i definitivno su vrhunski izbor za ovakav ribolov. Ipak, ovako tanke strune su vrlo osetljive prilikom dodira sa bilo kojom preprekom! Zato mi je kvalitetan fluorokarbonski predvez obavezan deo sistema. Uz veću otpornost na habanje, manje je uočljiv bucovima u bistroj vodi s jeseni, pa je njegovo korišćenje svakako sasvim opravdano. Za predvez koristim Varivasov fluorokarbon nosivosti 4 lb.

Par cenovno sasvim pristupačnih struna koje sam ranije koristio, a koje su mi se lepo pokazale su Power Pro 5 lb i Climax Match Stipp Line 0,06 mm.

 

 

Marijan: U UL ribolovu svaka karika je bitna, a kvalitetna struna je, uz čvorove na njoj, najosjetljiviji dio, i zato kvalitetnoj uprednici ili najlonu pridajem vrlo veliku važnost. Koristim ih oboje, zavisno od načina ribolova; od najlona najbolji mi se pokazao Owner Broad; čvrst, solidne nosivosti i dobre nosivosti na čvoru, koristim ga u debljini 0,16 mm. Za njim, ali za koplje lošiji je Stroft GTM, no još uvijek vrlo dobar najlon. Tek onda dolazi ostatak najlona koji se daju nabaviti kod nas. Kod uprednica ima dvije odlične a da nisu preskupe, prošle sezone sam lovio sa YGK P.E G-Soul i bio vrlo zadovoljan ‒ veoma kvalitetan proizvod za normalan novac. U pretprošloj sezoni lovio sam sa Savager Andrenaline HD promjera 0,10 mm (što mi je bilo za nijansu predebelo), također vrlo dobra uprednica, samo šteta što se ne proizvodi u još tanjim modelima. Kad koristim uprednicu obavezno vežem pedesetak centimetara fluorocarbonskog predveza Seguar Jr. Fluorocarbo Leader.

 

Koje varalice najčešće koristite i kako ih vodite?

Ivan: Megabass X-70. U trenucima kada ni na ništa drugo ne reaguje, ova varalica zna da bude okidač! Gotovo još u trenutku dodira sa površinom vode, bucov, koji je do tada sve varalice ignorisao, ume da pokupi ovu laganu ali svakako vrhunsku varalicu.

Fantasia Fugitive 75. Vrhunska varalica, ne tako malih dimenzija s obzirom na to da govorimo o UL varaličarenju. Treba malo voditi računa prilikom zabačaja. Ipak, ona nije preteška, prilikom povlačenja (ravnomernog, sa pauzama, brzog, sporog, sve je efikasno) gotovo da ne pruža nikakav otpor pa je vrlo upotrebljiva u UL varkanju bucova. Donela mi je podosta lepih ulova.

Megabass Dog-X Jr. Mala zara, težine 7 g, mnogima omiljena varalica. Sasvim se pristojno izbacuje. Njeno teturanje s boka na bok ili skakutanje po površini vode vrlo često isprovocira bucova.

Osim ovih navešću još nekoliko odličnih varalica: Rapala SSR 5, Rapala F7 i F9, Daiwa 1061, Ito.Craft Jamai 50s, OSP Bent Minnow, a tu su i odlični minow vobleri naših majstora (2Pike, Dankraft…).

 Marijan: Kao što sam već prije rekao, u pravilu lovim u toplijem dijelu godine, kada bolen najčešće lovi u površinskom dijelu vode, pa prema tome biram i varalice. Od površinaca O.S.P. Bent Minov, koji glumi omamljenog kedera pa ga zato i bacam u pravilu na mjesto gdje bolen zarauba i vodim na način da nakon 2-3 cimanja štapom radim pauzu od 2-3 sekunde. U toj pauzi vodena struja ponese varalicu i tada najčešće dolazi do napada. Lucky Craft Bevy Prop mi je bio prvi površinac na koji sam ulovio bolena tako da ta ljubav traje i danas, volim loviti sa njim jer nema tu mnogo kemijanja; varalicu jednostavno povlačiš prema sebi, a prskanju vode koje izaziva propelerčić na kraju varalice bolen teško može odoljeti. U povlačenju ponekad napravim i kratku pauzu, što neodlučnoj ribi može biti dodatni okidač za napad. Od klasičnih zara izdvojio bi još Lucky Craft Sammy 65. Važno je kod ovih površinaca birati boje što sličnije kederu.

Kod voblera favoriti su mi Lucky Craft Pointer 48SP i 65SP u boji American Shad, zatim Zip Baits Rigge 70F i Rapalin X-Rap XR4 najbolje u boji Olive Green. Voblere volim voditi tako da rone pod površinom 10 do 20 centimetara, ponekad pali klasično brzo vođenje, a ponekad brzo tvičanje ili kombinacija te dve opcije.

Kod silikonaca sam prošle godine “otkrio“ Keitech Easy Shiner od 3 incha u dekoru Sight Flash i odmah je postao moj silikonski favorit, najbolji rad i optimalne bacačke daljine sa Palmsom šestgramcem dobijem kad ga koristim na jig glavama od 2 i 3 gr. Od prošle godine ima ga i u jednom zagrebačkom dućanu pa se tamo mogu opskrbiti i oni koji ne kupuju na internetu.

I za kraj, moja najdraža varalica, koju sam izrađujem ‒ bijeli zonker. Radim ga u dvije varijante sa sivkastim ili bijelim tijelom, otežan olovnom žicom ukupne težine 3 g, pa se može lijepo bacati i sa UL. Moram priznati da sam ideju za to dobio promatrajući jednog mušičara, koji je takoreći “ubijao“ bolene dok sam ja bezuspješno bacao i mijenjao varalice. Ta varalica podarila mi je najviše ulova i najveće primjerke. Vodi se tako da zonker brzo pliva i uz povremeno tvičanje bude u samom površinskom vodenom filmu.

 

Kako savladati krupnog bucova (bolena) laganim priborom?

Ivan: Polako. Ova jedna reč apsolutno sve objašnjava.

Marijan: Prosječni boleni nisu preveliki problem, jer se bore na otvorenom i relativno brzo se predaju. Problem nastaje kod većih riba jer sama njihova težina i snaga vode su zahtjevni za ultralight pribor, a uz to čini mi se da sa godinama postaju i jači borci. Najbitnija je strpljivost i poznavanje karakteristika pribora. Ja koristim elastičnost štapa tako da uvijek bude savinut do otprilike 70% svojih mogućnosti te on konstantno povlači ribu ka obali. U početku riba radi što želi i ide kud želi, ali kako vrijeme odmiče popušta tom pritisku i kreće kud ja želim. Istina da to može potrajati, ali zar nije najljepši dio ribolova zamaranje ulovljene ribe ‒ pa zašto onda ne bi uživali u tim trenucima? To treba odraditi strpljivo i bez ikakvog forsiranja, nekoliko trganja koja sam imao u mojim počecima korištenja UL pribora za lov bolena bila su isključivo zbog brzopletosti.

 

Vaš najveći primerak na UL opremu?

Ivan: Moram da priznam da nikada na UL opremu nisam dobio kapitalca. To je delom i zato što ovakvu opremu koristim relativno kratak period, ali mislim da je samo pitanje vremena kada će na slici uz UL štap da bude uslikan i neki komad od 6, možda i svih 7 kg. Najveći za sada je 4 kg.

Marijan: Nažalost, svog najvećeg ulovljenog bolena nisam vagao ni mjerio. Kada sam poslije poduže borbe vidio o kakvoj se ribi radi bio sam toliko uzbuđen da sam na to jednostavno zaboravio! Srećom je u blizini bilo nekoliko ribiča, pa su barem slike ispale kako treba, a čitaoci neka prosude veličinu i težinu.

 

Savet za kraj?

Ivan: Najpre, ribolovac uvek treba da vodi računa o tome na kakvim terenima pokušava da prevari bucova na UL pribor. Ako pecamo na teškom terenu, a dođe nam na udicu kapitalac, male su šanse da ga i izvučemo takvim priborom. Nije problem ako riba spadne sa udice, nije problem neizvađen kapitalac ili izgubljena (skupa) varalica, ali je svakako veoma loša stvar ako riba pokida sistem, a varalica sa dve trokrake udice joj ostane u ustima; time smo tu ribu vrlo verovatno osudili na smrt.

Zato, nemojte da preterujete. Uživajte u čarima UL ribolova kad god možete, uživajte u dugom zamaranju velikih bucova na UL pribor, ali kada su šanse da na nekom terenu izvučete bucova ovim tankim štapićima i strunama nerealne, ipak posegnite za primerenijim priborom. Ovim pokazujete da volite i poštujete ovu prelepu i krajnje sportsku ribu!

I podesite dril! Uvek, obavezno, precizno!

Marijan: Bolen je skoro pa idealna riba za pravi adrenalinski ribolov ultralight priborom, meni osobno najsportskija riba naših voda i što je bitno mogu se i laganim priborom pobijediti i najveći primjerci. Zato ga pokušajte uloviti laganim priborom i siguran sam da ćete doživjeti jedno novo i nezaboravno iskustvo. Svakako ga i pustite živog i što manje oštećenog nazad u rijeku, jer je, između ostalog, bolen riba s popisa na europskoj razini ugroženih vrsta. Ne znajući ništa o tome, mnogi ih ribolovci tamane bez trunke milosti. Zaista, ogromna šteta. Iako je bolen vrlo daleko od neke gastronomske delicije, velika je rijetkost da će koji ulovljeni krupniji primjerak u životu dobiti drugu šansu, ako ni zbog čega onda zbog našeg balkanskog mentaliteta, da se pohvalimo rodbini, prijateljima i susjedima. Ono što je meni nevjerojatno je da takva ugrožena riba u Hrvatskoj uopće nije zaštićena. Za bolena nije propisan ni lovostaj ni zaštitna mjera, a on svakako zaslužuje svoje pravo da se u miru izmrijesti bez ikakvog ometanja, a mi ribiči valjda bi izdržali ta dva mjeseca. Zato je moj savjet za kraj da se u vrijeme mrijesta bolena (oko petog mjeseca) uzdržimo od ribolova, a da si prije i poslije toga, ako već ne puštamo sve bolene, zadamo bar neku minimalnu meru (50-60 cm) ispod koje nećemo uzeti ovu krasnu ribu.

 

 Objavljeno u magazinu “Spin & Fly”