Varalicar.com

Varalicom na klena

Klen ima vretenasto tijelo velike glave i tamno zelenih leđa , srebrnih bokova prekrivenih ljuskama i bijelog trbuha. Svejed je, ali naročito poznat kao sladokusac jer ne oprašta ni višnji, trešnji, šljivi ni dudu. Naraste do 4 kilograma iako se najčešće lovi od 0,2 do 1 kg. Slovi kao oprezna riba istančanog vida koja je kod nas dobro rasprostranjena i s kojom se većina ribića prvo susrela „ulazeći u svijet“ varaličarenja. Upravo zato sam odlučio s kolegom napraviti usporedni test primjenjujući potpuno različiti pribor. Test smo proveli tijekom 7. i 8. mj., a odabrali smo nekoliko lokacija na rijeci Savi te radi usporedbe  jedno jezero.

 

O PRIBORU

Za varaličarenje klena koristio sam lakši pribor. Najviše mi se dojmio, a isti sam najviše i koristio, Lamiglas 2,9 m, tb. do 20 gr, uparen s rolom Shimano Aspire 2500 FA, na koju sam namotao špagu Momoji Jig line 0,12 mm

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Možete  koristiti i tanji najlon od 0,18 mm do 0,22 mm. Ipak bi vam savjetovao da uložite nešto više novaca i uzmete špagu (i koristite je bar na tekućicama ) osobito ako lovite na mjestima gdje ima puno zadjeva. Kolega je za test kao potpuna suprotnost koristio štap za srednje teški ribolov  Cormoran Carb – o – star 2,7 m, tb. do 40 do 80 gr, na koji je namontirao rolu Necton – DXI 430 i na nju namotao strunu 0,33 mm te namjerno radi testa vezao 30 cm dugu sajlicu ne bi li provjerili koliko pribor stvarno ima utjecaja na ulov.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obvezan dio ljetne opreme za varaličarenje klena koristili smo i polarizacijske naočale s kojima se lakše „ čita voda “.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SAVA

Svoju avanturu započeli smo na Savi između dva gradska mosta. Spuštamo se niz strmu obalu, nakratko se zaustavljam i promatram vodu. Uočavam par klenova koji se lagano kreću ispod same površine. Brzo na špagu vežem malu virblu s kopčom i stavljam Idrinog leptira dvojku. Bacam ga na prijelazu iz pliće u dublju vodu i tek što sam počeo okretati rolu pod rukom osjetim udarac. Slijedi kratki dril i prekrasan klen je u podmetaču. Puštam ga odmah natrag i nakon nekoliko zabačaja cijela priča se ponavlja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kolega Vlado također vadi jednog, samo što je nešto veći. Nastavljamo dalje krečući se nizvodno gdje usput lovimo još nekoliko manjih primjeraka. Napokon nailazimo na idealnu poziciju. Iz vode viri panj koji štopa vodu. Skidam leptira i stavljam Bombera u fire tiger boji koji u sebi ima kuglice. Po meni to je jedna među najboljim varalicama za klena s izuzetno  jakom vibrom. Fire tiger boja o kojoj ću kasnije reći par riječi je već vjerojatno svima poznata kao i glavonji koji na nju odlično reagira. Prebacujem panj s vanjske strane i lagano namatam rolu kako bi ga navukao na određenu dubinu, puštam rolu i ostavljam da ga struja sama nosi dok kuglice u Bomberu glasno zveckajući odrađuju svoj dio posla. Po vrhu štapa osjetim njegov nervozan rad lijevo – desno. Ulazi u mirniji tok iza panja i isti tren slijedi udarac. Riba se vješto bori i pokušava se spasiti bijegom u granje. Pomičem je štapom dalje od zadjeva i uskoro se predaje.

Nakon 20 min. Primila su obojici još 2 – 3 komada između 0,3 i 0,5 kg. Slijedi slikanje i puštanje riba. Kraj dana se približavao i komarci su postajali sve „žedniji “ pa smo morali završiti s ribolovom za taj dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DRUGI DAN

 

 

 

 

 

 

Malo nam je nedostajalo da se ponovno vratimo na jučerašnje mjesto, ali onda ne bismo uspjeli pretražiti teren u predviđenom roku koji smo na početku testa dogovorili. Danas započinjemo iza drugog mosta. Naizmjenice stavljam Rapalinog Shad rapa 7cm u S boji i leptiriće u različitim bojama. Bacam ih prema sredini rijeke, no u prvih sat vremena namam ni griza. Kod kolege ista priča. Šetamo nizvodno i nakon 300 metara nailazimo na zanimljivu poziciju. Mjesto je puno potopljenih panjeva koji se jedva naziru u bistroj vodi. Tu se voda miješa, a povremeni bljesak otkriva prisutnost riba. E ovo mi se itekako sviđa. Čučnem i lagano se došuljam tako da se sad nalazim 15-ak metara uzvodno od pozicije. Bacam Shad rapa RS 5cm također u FT boji preko panjeva i puštam da ga matica sama nanese na „bojno polje “. Podižem štap visoko u zrak kako bi mamac zadržao u gornjem sloju vode i prošao s njim tik iznad panjeva. U sljedećem trenutku štap mi poskoči od siline udarca. Pod rukom osjetim da se radi o većem primjerku. Maksimalno se koristi jačinom struje, kočnica na roli proklizi, ne mogu ga odvojiti od dna, samo da ne zbriše pod panjeve. Naglo mijenja smjer i nastavlja istom žestinom. Još malo borbe i konačno valovi na površini. Lagano ga privlačim dok se baca i pljuska po površini vode. Ovaj ima debelo preko dvice. Dovlačim ga pod noge i još ga trebam samo prihvatiti u podmetač kad se svom silinom trzne i otkači te lagano nestane u dubini. Ne mogu vjerovati da sam izgubio tako prekrasnu ribu! Sjedim i razmišljam što dalje dok kolega drila također veću ribu. Nakon par zabačaja na isto mjesto dobijamo još pokojeg manjeg klena i nakon toga mijenjamo varalice stavljamo sve i svašta, ali muk.

Vrijeme je da prošetamo dalje. Nakon desetak minuta hoda zaustavljamo se i nastavljamo s ribolovom. Sad obojica stavljamo  Bombera i bacamo ga prema sredini Save iza neke podvodne prepreke gdje se voda lagano komeša. Samo što je Bomber pljusnuo po površini vode klen od nekih 0,3 kg. ga kupi sa površine. Sljedećih 15 min. obojica lovimo po 3 do 5 riba između 0,3 i 0,8 kg. Sve smo očekivali, ali ovako odličan ribolov ne. Ovaj put smo se zaista nauživali dobrog ribolova kojeg nam je pružila Sava.

 

TREĆI DAN

Da bi catch&relase pristup ribolovu digao na višu razinu i ribe vraćao neozljeđene natrag u njihov okoliš kliještima sam stisnuo kontra kuke.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

To sam primijenio nakon što sam primijetio da su kontra kuke dobro poderale mesnata usta većim primjercima, a naročito prilikom oslobađanja riba jer proždrljivi glavonja nerijetko proguta sve tri udice odjednom. Broj otpadanja se pokazao kao zanemariv ako kod drila štap držimo našpanan i ne dopustimo ribi da nas iznenadi. Vodostaj je posljednjih dana naročito nizak pa smo zadnji dan testa na tekućicama odlučili provesti na velikom slapu punom malih kaskada.

 

 

 

 

 

 

 

 

Dubina vode kreće se od najčešće 50 cm do max. 2 metra. Voda je bistra tako da se na plićim dijelovima jasno vidi svaki kamenčić. Zbog prepuno zapreka i plitke vode odlučili smo loviti s Idrinim leptirom br. 2 zlatne boje s crvenim točkicama s kojim najbolje možemo kontrolirati dubinu i kretanje. Zbog uvjeta na vodi morali smo loviti na 30-ak i više metara nizvodno od svoje pozicije da nas riba ne primijeti. Tu je moj Lamiglas došao potpuno do izražaja. Lagane leptire baca 30 i više metara kao od šale dok je Vlado na tom dijelu imao velikih problema. Na jedvite jade bacao je 10 do 15 metara. Prilazimo lagano u čučećem položaju prvoj kaskadi. U vodi se nazire trava i vodena vegetacija. Udaljeni na nekih 5 do 10 metara od slapića bacamo na vanjsku stranu struje. Leptir je pretražio par metara vode, a klenovi su se samo lijepili. Ubrzo smo svaki upisali 5 komada.

 

 

Sljedeće 2-3 kaskade stvar se ponavlja. U sumrak odlučim probati potražiti soma i stavljam duplu 22 gr. žlicu. Drugi zabačaj preko malih kaskada u dubljak iznenadi me snažan udarac. Rola zazuji. Riba se snažno bori u jačem štromu. Ne želim je forsirati jer je tu teren relativno čist. Puštam je da se izmori i napokon je Vlado prihvaća u podmetač. Priđem bliže kad ono opet poveći klen. Samo smo se pogledali. Lakomac se zaletio na mamac namijenjen somu. E ova Sava zbilja zna iznenaditi..

 

 

 

 

 

 

 

FIRE TIGER

Mnogi teoretičari FT boji daju prednost kad se riba ne hrani. Jer kad varalica (čitaj uljez) u FT boji dolazi u područje u kojem prebiva grabljivica, ona ga instiktivno tjera braneći svoj teritorij. Drugi pak tvrde da su uočljive i da ih treba koristiti predveće i po mutnoj vodi bez obzira na vibraciju koju rade. Uglavnom ne razbijajte glavu, stvar provjereno radi i savršeno se pokazala u kombinaciji s kuglicama i jačom vibrom koju klen obožava.

 

 

 

 

 

 

 

 

JEZERA

Na jezeru smo koristili identičan pribor osim što sam ja izbacio kopču i direktno vezao voblere za špagu Rapalinim čvorom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dolazim kući s posla kad mi zazvoni telefon, a s druge strane Vlado. Zove me u ribolov. Nije me trebao dugo nagovarati. Dogovor pada. Ovaj put smo odlučili posjetiti jezero i vidjeti kako sve tamo funkcionira. Za pola sata Vlado me kupi autom i u 19 sati smo na jezeru. Sunce još uvijek prži. Stavljam polarizacijske naočale i čitam vodu. Voda je bistra i pod površinom u lopoču se naziru tamne siluete jata klenova.

 

 

 

 

 

 

 

 

Prišuljam se do grma uz rub vode, čučnem i lagano iz zgloba bacam crnog leptirića i prebacujem jato koje se sunča među lopočima. Vodim ga uz rub lopoča i nešto prije mjesta gdje se jato nalazi mijenjam pokretom štapa varalici smjer i malo ubrzam rolom. Isti tren slijedi udarac i kontra u tvrdo. Ubrzo se lijepi bucko od pola kg našao u podmetaču. Nastavljam na istom mjestu, ali bez učinka. Mijenjam mjesto i među lopočem dobivam još jednog nešto manjeg. Sljedećih 30 min. mijenjam varalice i pozicije, ali bez uspjeha. Tek pred sam odlazak stisne još jedan veći glavonja. Dok se raspremamo Vlado komentira kako nije imao ni griza dok se ja zadovoljno smješkam. Ovo još moramo ponoviti ne bi li izvukli neke zaključke.

 

4:0 ZA MENE

Drugi dan repriza na jezeru. Dolazimo ranije na vodu kako bismo imali dovoljno vremena da se uvjerimo da su jučerašnji razultati bili slučajnost. Međutim, priča se ponovila sličnim redoslijedom. Na kraju dana imam ukupno 4 ribe između 0,3 do 1 kg dok Vlado ljutito priznaje samo jedan trkac. Vračamo se kući da sve prespavamo i odvagnemo.

 

 

 

 

 

ZAKLJUČAK

Na tekućicama bez obzira na pribor s kojim je kolega lovio (a bio je primjereniji za lov štuke) postizali smo približno iste rezultate. To bi mogao pripisati struji u kojoj je mamac prirodnije prezentiran tako da su ribe podjednako reagirale na finiji i robusniji pribor. U predjelima gdje je struja jača nema potrebe za kontrom budući da se sami uhvate, a pogotovo što kod špage nema istezanja i imamo direktan kontakt s ribom. Špagi također dajem prednost radi lakše detekcije griza i čitanja dna, a moram napomenuti da sam tijekom zapinjanja najčešće prošao s malo iskrivljenim udicama ili hrpom trave na njima, dok sam dvije varalice izgubio što je zadovoljavajuće s obzirom na nizak vodostaj. Kad se udice potupe ili puknu stavite malu alkicu i novu udicu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na nekim varalicama odmah nakon kupovine mijenjam udice jer su loše kvalitete i stavljam oštre Gamakatsu koje već godinama koristim i o kojima mogu reći samo sve najbolje. Jedna od bitnijih stavki kad dođete na vodu je da uvijek prije prvih zabačaja provjerite i podesite kočnicu role što će sigurno rezultirati minimalnim brojem otpadanja. Također, nije potrebno previše vremena provoditi na jednoj poziciji jer će vam riba ako prima lupiti većinom u prvih par zabačaja.  Zato mijenjajte češće pozicije, a to vam je i doba rekreacija ;-). Na jezeru se tijekom testa pokazalo da se u odnosu na tekućice lovi manji broj riba, ali se najveća razlika u rezultatima vidi u primjeni finijeg pribora. Kod odabira varalica ostajem vjeran Bomberu, Mann´s-u Baby 1-, Owner – Cultiva Bugyeye Bait , te Idra (Karlovac) leptirićima.

 

 

 

 

 

 

Što se tiče veličina, ne bojte se stavljati velike jer u prijevodu veća varalica znači i veća riba.

Igrajte se i bistro!

Piše: I.B.