|
||||
| <<< homepage <<< razno | ||||
|
Plitko ubodena udica u viličnu kost je čest slučaj na koji ribolovac nema mogućnost da utiče. Otkačinjanje je najčešći ishod i pored veštine i dobro odabrane opreme. Čak i dobro naoštrena kovanica, pod momentom koji deluje na savijeni deo udice, teži da se ispravi, menja ugao uboda, tako da oštrica pod tim uslovima ne prodire već grebe i seče kost i tkivo, što rezultira otkačinjanjem. Često se neznatno ispravljanje ne vidi na udici, jer je radnja obavljena u opsegu elastičnih deformacija. Izuzetak su Aberdeen, žičane udice koje se plastično deformišu, što vrlo često spasava varalicu ali i ribu.
Na kamenitim terenima, ali i na svim ostalim mestima sa puno prepreka, potrebno je često kontrolisati bar jedan metar strune iznad varalice. Propuštanjem strune između palca i kažiprsta lako se osete oštećeni delovi koje treba ukloniti. Oštri bridovi kamenja, a naročito školjke zasecaju strunu čija je nosovost na tim mestima daleko niža od deklarisane. To je razlog kidanja strune i to onda kada najmanje očekujemo.
Na najboljim mestima se najčešće prave najveće greške. Dobro odabran, snažan i podešen pribor i u najtežim uslovima omogućava beskompromisna rešenja, ali... Brza borba na krakom odstojanju zahteva dobru pripremu, pri čemu se unapred određuju moguć tok borbe, mesto napada, prostor za zamaranje i dovođenje, kao i najpogodniji način i mesto prihvatanja ulova. Svako oklevanje i bespotrebno popuštanje riba kažnjava. Naročito velika... i naročito štuka.
Loše zakačena riba često spada pri samoj obali, jer je tada elastičnost strune najmanja, a iskorišćenost elastičnosti štapa nedovoljna zbog oštrog ugla koji čini struna u odnosu na osnovu štapa. Ipak, najčešća otkačinjanja pri obali se dešavaju zbog dovođanja odmorne ribe u plićak ili nepravilnog prihvatanja.
U ovom slučaju najveći i najčešći propust je neblagovremena kontra. Ako pod «psihičkom sekundom» podrazumevamo vreme koje provede informacija lutajući po glavi i tražeći mozak, vreme da rukovodeći organ pošalje komandu izvršnom organu i vreme da izvršni organ realizuje komandu, odnosno otkontrira, zaključujemo da je kontra proces koji traje. I samo podizanje štapa i eliminisanje viška strune, elastičnosti štapa i strune, pomak udice, deluje kao pokret, ali on troši vreme. A kada je vremena malo, a radnji puno, zna se – kasni se. Brzina shvatanja i reagovanja je individualna stvar, pa se tu mnogo ne može na bolje promeniti.
Ipak, pokušajmo da na neki način sistematizujemo najčešće razloge neuspeha i izvučemo određene zaključke:
Da rezimiramo: Kod navedenih propusta, od 1 do 9, ribolovac može u potpunosti uticati na uzroke neuspeha, a pod 10 delimično. Razlozi od 1 do 4 se mogu otkloniti pre početka ribolova, a od 5 do 9 u toku ribolova. Ubod u loše mesto će uvek biti jedan od razloga otkačinjanja, a ne bi bilo interesantno da ulov uvek bude izvestan.
Za ovaj tekst, kao i za mnoge druge zahvaljujemo Draganu Radojeviću ... iz knjige «Varaličarenje na rekama i jezerima»
|
||||